Prijem
IVO ANDRIĆ - NEMIRI
Biju me dani nemirom, san me vara i mladost me boli, a ja šutkam otrovanu krv
da u tišini bolje čujem huk vremena koji dolazi.
Zora, koja će sutra svanuti, za mene je najviša zapovijed, sve dokle ja sam
čovjek koji čeka i vojnik na skrovitu mjestu.
Oko mene su šume koje znadu samo jednu zapovijed: da se raste,
i samo jednu nuždu: da se umre. Nada mnom oblaci, zli, nijemi i žalosni.
Suđen sam na samoću, srce mi, čini mi se, ne bije, samo osluškujem divlji topot
i svetačko pojanje godina koje odlaze.
U krvi i slavi sve ljepših zora iščezavam. Živjet ću možda još samo kao tamna opomena u dušama, a nitko neće znati kako mi je bilo u sutonu, kad je velik i svijetal oblak na obzoru, kad želja raste, a staze mokre, i nema nade da će itko doći.
Biju me dani nemirom, san me vara i mladost me boli, a ja šutkam otrovanu krv
da u tišini bolje čujem huk vremena koji dolazi.
Zora, koja će sutra svanuti, za mene je najviša zapovijed, sve dokle ja sam
čovjek koji čeka i vojnik na skrovitu mjestu.
Oko mene su šume koje znadu samo jednu zapovijed: da se raste,
i samo jednu nuždu: da se umre. Nada mnom oblaci, zli, nijemi i žalosni.
Suđen sam na samoću, srce mi, čini mi se, ne bije, samo osluškujem divlji topot
i svetačko pojanje godina koje odlaze.
U krvi i slavi sve ljepših zora iščezavam. Živjet ću možda još samo kao tamna opomena u dušama, a nitko neće znati kako mi je bilo u sutonu, kad je velik i svijetal oblak na obzoru, kad želja raste, a staze mokre, i nema nade da će itko doći.
!!!
.... 
. Svako ima drugaciji ukus 
